Vrganji

Vrganj (Boletus edulis L)

Familija vrganja je najrasprostranjemnija vrsta gljiva na našim prostorima. Raste u bukovim, hrastovim i crnogoričnim šumama.
Njegova sezona je od svibnja do studenog, a posebno u jesenima sa mnogo sunca i oborina.

Od svih vrsta vrganja jestivo je samo 5 vrsta. Značajka svih je da rastu do visine od cca. 20 cm. i da je dijametar njegovih klobuka od 5-30 cm. Također imaju bjelkasto-žućkaste cijevćice ispod klobuka (možemo ih lako odvojiti od njega). Sam klobuk,u zavisnosti gdje vrganj raste, je od svijetle( skoro bjele) do tamne (smeđe, crne) boje, ili sa raznim varijacijama smeđe ili crvene boje.
Meso mu je bijelo i finog nepromjenjivog okusa , kojeg ne gubi ni kada se gljiva rasjeće( ne gubi ni boju na rezu).
Od drugih slićnih, ali ne jestivih ili čak otrovnih gljiva razlikuje se po svojoj prepoznatljivoj debeloj stabljici koja je ispresjecana gustim žilicama i kod staijih primjeraka po već gore spomenutim cjevćicama ispod klobuka.

U kuhinji ga najviše koristimo svježeg kao ragu, katko dinstan ili pržen sa jajima.
Sa začinima treba polako, da mu se ne pokvari aroma. Slaže se dobro sa senfom, estragonom, ružmarinom, timijanom, mažuranom.

Možemo ga čuvati tako da friškog narežemo na listiće i osušimo, te spremimo u staklenku ili ga zalijemo sa octom. Sušene vrganje treba ga prije ponovne upotrebe omekšati cca. 30 min u mlakoj vodi. Ako koristimo snrznute, pecite ih ne odmrznute
Također vrganj je uz šampinjon jedna od rjetkih gljiva koju možemo konzumirati i sirovu.

Može ga se lako zamjeniti sa kraljevkom, crnim vrganjom ili jesenjim vrganjom(medvedara) sto nije tragično jer su sve one jestve.

Ostale gljive

Bukovače • Lisičarke • Šampinjoni

..:::Jela sa vrganjima:::..