Njemačka piva
Njemački (Bayern) zakon o čistoći piva iz 1516
Sva piva koja se proizvode u Njemačkoj moraju udovoljavati ovom zakonu. Današnji standadi su i puno viši, ali udovoljavanju ovom zakonu se smatra čašću svakog pivara.
Njemački zakon o čistoći piva, Reinheitsgebot, prvi je puta predstavljen 1516. u Bavarskoj od strane vojvode Williama IV i postupno se proširio i na ostale dijelove Njemačke.
Ovaj zakon – jedan od prvih u svijetu koji štiti prava potrošača – inzistira na tome da se pivo mora proizvoditi samo od slada, hmelja i vode (kvasac u početku nije spominjan, jer njegovo djelovanje tada još nije bilo objašnjeno).
Osiguralo se da ne dolazi do korištenja raznih dodataka i šećera, tako da ni jedno pivo zapravo nije bilo tako čisto kao njemačko. 1987. godine Europski je sud odlučio kako je zakon o čistoći piva prepreka uvozu stranih piva u Njemačku. Stoga, iako Njemačka nije mogla zaustaviti uvoz piva koja nisu bila u skladu s njenim zakonom, njemački su proizvođači piva odlučili da će ipak ostati pri poštivanju zakona o čistoći. Bila je to mudra odluka, jer su i potrošači svojim čašama dali glas za njemačko čisto pivo i ostali mu vjerni. Zakon o čistoći piva danas sve više i više pridonosi marketinškom uspjehu njemačkog piva.
*Nadam se da će ovakav zakon imati i Hrvatska, ali više od toga želim da ga se prizvođači i pridžavaju.
Koelnska konvencija
Obavezuje koje se pivo smije zvati Keolsch i koje obaveze prilikom marketinga i prodaje važe za pivovare okupljene u Koelner zajednicu pivovara.
Ova pravila su stupila na snagu 25. lipnja 1985 godine upisom u državni registar.
Prema konveciji je jedno Koelsch pivo:
• puno pivo
• visokog vrenja
• svijetlo
• prozirno (znaći filtrirano ili bistro)
• "mršavo" (visoko fermentirano, suho)
• vrlo malo okusa po sladu, slabe arome)
• izrazitog okusa hmelja
• proizvedeno iskljućivo u Koelnu (izuzev pivovara u okolici koje su već i prije stupanja Koelns konvencije na snagu dobile
• dozvolu,zertifikat da mogu svoje pivo zvati Koelsch).
Konvencija određuje da Koelsch mora biti svijetlo filtriran. Zbog toga je pojava nefiltriranih piva krajem 80-tih proizvela pravu renesansu malih pivovara pri većim restoranima. Ali pojava u većini prirodno nefiltriranih piva dovela je i do sudskih sporova.
Zato danas jedno ne filtrirano pivo proizvedeno prema koelnskom naćinu mora nositi istaknutu oznaku: "nefiltrirano", "mutno od kvasca", ili "prirodno mutno"
Podjela piva u Njemačkoj
Altbier:
je jedno pivo boje žada, dobiveno na "starinski način" znači pivo visokog vrenja
Bockbier:
su piva visokog vrenja ili niskog vrenja sa postotkom extrakta od min 16%
Doppelbock:
jedno posebno jako pivo sa postotokom extrakta od min. 18%
Lager:
jedno svijetlo puno pivo niskog vrenja , koje je manje trpko(gorko) nego Pils
Koelsch:
jedno svijetlo puno pivo visokog vrenja koje proizvodi jedan mali broj određenih pivovara u Koelnu i okolici (Koelnska konvencija)
Maerzen:
je jedno puno pivo niskog vrenja.
Pivo je dobilo ime po mjesecu martu(ožujku), jer se u davnini prije pronalaska aparata za hlađenje u tom mjesecu proizvodilo takvo pivo koje je sa svojim višim postotkom alkohola bilo duže upotrebljivo.
Maibock:
je obično jedno tamno jako pivo koje se proizvodi samo u proljeće i to u nekim regijama u Njemačkoj.
Extrakt od min 16%
Pils / Pilsener:
je jedno svijetlo puno pivo niskog vrenja, sa gorkim okusom hmelja i extraktom od min 11%.
Ime potjeće od grada Pilsena u Češkoj gdje se proizvodi ovo pivo dulje od 150 godina.
Weizenbier/Weissbier:
je jedno pivo visokog vrenja za koje se osim žitarica upotrebljava i pšenično brašno.
Ovo pivo se proizvodi u mnogim varijantama: prirodno mutno i kristalno bistro, svijetlo i tamno, bock i dupli bock, lagano i bezalkoholno.
|
