Pivo
Šta je i kako nastaje pivo
Pivo nastaje alkoholnim vrenjem iz vode, slada, hmelja i kvasca.
Temperatura vrenja i dodani kvasac igraju presudnu ulogu pri vrenju piva i zbog toga piva djelimao na tzv. piva niskog vrenja (DE. Untergaerig) i piva visokog vrenja (DE Obergaerig).
Piva visokog vrenja
Piva visokog vrenja nastaju, kao šta i sam naziv kaže vrenjem kvasca (saccharomyces cerevisiae) pri višim temperaturama (15-20°C). To su ujedno i piva nastala najstarijom metodom jer su to temperature koje su se mogle postići prije izuma mašina za hlađenje.
Sam naziv „visoko vrenje“ dolazi od osobine kvasca da se na kraju vrenja skuplja na površini „mladog piva“.
Za piva visokog vrenja upotrebljava se slad dobiven iz pšenice, raži ili zobi.
Još i danas postoje piva koje se proizvode tom starom, tradicionalnom metodom, najpoznatiji primjeri su :
Koelsch (prema gradu Koelnu u Njemaćkoj) i Berliner Weisse (Weizenbier).
Piva niskog vrenja
Piva niskog vrenja nastaju vrenjem kvasca (saccharomyces carlsbergensis) pri nižim temperaturama i nakon procesa vrenja kvasac se slježe na dno posuda.
Za piva niskog vrenja smije se upotrebljavati ječmeni slad.
Nekad je proizvodnja ovih piva bila moguća samo u krajvima gdje je bilo dovoljno leda kroz cijelu godinu.
Proces proizvodnje piva obuhvača:
• proizvodnja sladovine
• glavno i naknadno vrenje
• bistrenje i punjenje piva
Glavni sastojci piva
Slad
Dobiva se iz ječma, pšenice, raži i zobi. U tvornicama za preradu slada (sladarama) se ovo zrnje uz dodatak vode dovodi stanje klijanja i onda tako proklijalo suši
Hmelj
Hmelj je u biti duša piva, on daje pivu njegov biljno-gorak okus, olakšava njegovo držanje i stabilizira pivsku pjenu.
Hallertau u pokrajini Bayern (Njemačka) glasi za najveće svjetsko područje u kojem se uzgaja hmelj.
Kvasac
On dovodi smjesu do vrenja i pretvara šečer iz slada u alkohol i ugljični dioksid.
Extrakt (DE. Stammwuerze)
je udio iz slada izlučenih tvari u još ne provreloj smjesi. To su prije svega sladni šečer, bjelančevine, vitamini i minerali. Prilikom vrenja će uz pomoč kvasca iz njih nastati po prilici jedna trećina alkohola I jedna trečina ugljičnog dioksida. Preostala trećina ostaje nepretvorena. Što je viši udio tih tvari to je pivo jače. Večina njemačkih piva ima udio extrakta izmedju 11 i 14 %. Postotak alkohola leži između 4,5 i 5,5 %.
Prema udjelu extrakta djelimo u različite skupine:
• Jednostavna piva (DE. Einfachbier) do 7% extrakta
• Šank piva (DE. Schankbiere) 7-11% extrakta
• Puna piva (DE. Vollbiere) 11-16% extrakta
• Jaka piva (DE. Strakbiere) sa preko 16% extrakta
Boja piva
Zbog jednostavnosti po boji razlikujemo svijetla i tamna piva. Premda je teško odrediti granicu između tamno žutih i svijetlo smeđih piva.
Tamna boja piva je manje ovisna o količini slada ili ekstraktu, nego ovisi intenzitetu boje upotrjebljenog slada.
Što je veča temperature pri kojoj se suši slad, to je pivo tamnije.
Zbog činjenice da prije izuma umjetnog sušenja nije bio moguče precizno regulirati temperature sušenja i činjenice da se večina slada sušila iznad otvorene vatre, piva su bila manje više tamna.
Tek izumom sofisticiranijih načina sušenja postalo je moguče proizvoditi i svijetlija piva.
Tako ovisno o boji slada odobijamo jednu paletu piva èija boja poæinje sa svijetlo žutom i završava sa tamno crnom.
U Njemačkoj i Europi se boja slada mjeri sa jedinicom EBC. Što više EBC to tamnije pivo. Naprimjer dok Pils ima 3-8 EBC Minhensko crno pivo ima cca.40 EBC
Prehrambena vrjednost piva
u prosjeku jedna litra piva ima kalorijsku vrjednost od 400 kcl (1674 kJ) i samim tim njegova kalorijska vrjednost leži u rangu vočnog soka 1l = 500 kcl (2113kJ) ili litre punomasnog mljeka = 660 kcl (2760kJ).
Znači pivo ne radi debelim i nije odgovorno za pivski trbuščić. Ali količina…..
|
