Rešetke i ploće za roštilje

Kakvih sve vrsta roštilja ima napisao sam u ovom tekstu.
Na ovoj stranici ću se pozabaviti malo rešetkama za roštilje.

Rešetke za roštilje, s obzirom na vrstu materijala, možemo podijeliti

Rešetke od okruglih profila
Rešetke od plosnatog ili U/V-profila
Ploće za pečenje

Vrlo bitan dio svakog roštilja je rešetka. Rešetka može biti od klasićne žičane rešetke, preko V-profila, od komada čelićne ili legirane ploče, ravnih plosnatih metalnih prečki, gusnatih ili rosfraj kvadratnih ili okruglih profila.
Kod rešetke za roštilj bitan je materijal, posebno kod v-profilne i plosnatih profila. Materijal mora biti kvalitetni za visoke temperature pogodni rosfraj (legirani čelik) debljine 2-3mm slika ili gus. Tanji rosfraj ima veću tendenciju da se pri visokim temperaturama savija, zbog malog presjeka materijala i često lošeg kvaliteta čelika ima slabu, bolje rečeno nejednaku vodljivost temperature.

Razmak između dvije prečke ne smije biti veći od duple debljine jedne kovanice.
Rešetka mora biti tako konstruirana da pada prema naprijed i na ljevo ili desno. To je bitno da bi se sok od pečenja sljevao na stranu i kako nebi zaostajao na rešetci i da bi ga čim manje padalo u žar.
Rešetka za roštilj od plosnatih profila
Rešetka za roštilj od tankih u profila
Ljeva rešetka je izrađena od vrhunskog 3-mm debelih traka rosfraja (koji se upotrebljava u prehrambenoj industriji) koji su lagano (koliko je bilo moguće budući da je vrhunski rosfraj izrazito žilav) savinute u U-profil. Rešetka je kompletno ručni rad i napravljena po mojim zahtjevima.
Hvala gosp. Gabriću na izuzetnom poklonu.
Desna rešetka je napravljen aod rosfraja slabe kvalitete, U-profil 1 mm, kupljena u robnoj kući. Nakon prvog pećenja savinula se i ne sjedi više na sve ćetri nogice.
Gusnati kvadratni ili okrugli profili su po meni najbolji izbor, ali se takve rešetke jako teške i zbog zahtjevne izrade i skupoće samog materijala prilično skupe. Pola stepenice ispod su V-profilne rešetke od rosfraja (manja dodirna površina, a dobra odvodnja soka od pečenja).
Rešetke od ravnih rosfrajnih profila su također jako dobre, ali na njima ostaje dosta soka pri pečenju zbog velike dodirne površine pa pečenja sa puno soka brže zagaraju ili se ne peku nego dinstaju.
Nije svaka rešetka srebrne boje stvarno i od rosfraja, mnoge jeftine rešetke koje lijepo izgledaju su samo kromirane ili u novije vrijeme emajlirane.
Krom je skroz loš, jer rado puca i ljušti se sa rešetke. Emajl sam po sebi nije loš, ali je jako osjetljiv na udare.
Obično pomoču magneta možete odrediti radi li se o rosfraju ili samo o kromiranom nelegiranom željezu. Za rosfraj se magnet ne ljepi (magnet se ljepi na metale sa večim udjelom željeza, budući da je rosfraj metal sa manjim ili većim dodatkom željeza magnet se nemora, ali ipak može ljepiti).
Emajlirane rešetke prepoznajemo po boji, tj. izgledaju kao da su presvučene, obojane debelim slojem boje. Obično su crne ili tamno sive.
Rešetka za roštilj od okruglih željeznih profila
Rešetka za roštilj od okruglih profila galvaniziranog željeza
Par riječi o klasiku, prvotnoj i izvornoj gradeli, tj. običnoj žičanoj rešetci. Svako ima doma barem jednu, za ribu je ova rešetka i danas nezamjenjiva.
Kod pečenja povrća skoro da i nemamo alternativu, budući da povrće pušta puno vode te treba tu vodu najbrže maknuti da se povrće ne bi dinstalo.
U današnje vrijeme se proizvode od rosfraja i to najbolje okruglog profila. Stare rešetke od nelegiranog čelika treba samo dobro zagrijati i oribati žičanom četkom i bez obzira na ružnu crnu boju daju odličan rezulatat pri pečenju ribe ili povrća.
Kod žičanih rešetki je osjetljivost materijala na habanje još veća, pogotovo ako se radi o kromiranoj ili emajliranoj rešetci.

Postoje i ploće za roštilje od poliranog čelika, gusa ili rosfraja koje se stavljaju na roštilje, ali to nije više roštilj nego velika tava. Jedino kada je ploča formirana u veliki tanjur za kotlovinu vidim smisao zatvorene posude na otvorenoj vatri odnosno žaru.
Čišćenje rešetki nakon roštiljanja
Kod čišćenja rešetki vrlo je bitno obratiti pažnju na materijal od kojeg su izrađene. Gus i rosfraj su mekši od običnog nelegiranog čelika te treba pripaziti da se ne izgrebe kod čišćenja. Prati se mogu sa običnim deterđentom za suđe. Bitno je rešetku prvo ostaviti na mokrom, zatim sa žicom za pranje posuda za kuhanje slika, oribati te isprati DOBRO vodom. Kod gusa treba biti posebno oprezan jer je najosjetljiviji na ogrebotine. Rešetke od nelegiranog čelika dovoljno je samo dobro zagrijati prije roštiljanja i oribati ih žičanom (drot kefom) četkom.
Nemojte si davati previše truda ribati rešetke od ispod, sa te strane su zbog direktnog utjecaja vatre u kombinaciji sa masnoćom toliko zagorene da se trud ne isplati. Tako i tako taj dio rečetke ne dolazi u doticaj sa pečenjem. Rešetke od rosfraja je dovoljno nakon uporabe očistiti i obrisati.
Rosfraj stajanjem može dobiti hrđu ali to nije korozija samog metala nego oksidacija u vlažnom zraku sadržanih metala koji ostaju kao žute fleke na rešetci. Čisti se lagano žicom za pranje posuđa.

Jedan prastari trik kod čišćenja je da se rešetka stavi preko noći u mokru travu ili se zamota u mokri novinski papir. Drugi dan se rešetka jednostavno oriba spužvicom i ispere tekućeom vodom i deterđentom.
Ovo vrijedi samo za rosfraj rečetke, nelegirane rečetke bi zahrđale.
Rešetke od nelegiranih metala je nakon čišćenja najbolje zamotati u masnu krpu te ih staviti u plastičnu vrečicu.
Za dobar roštilj osim samog roštilja i rešetke potreban je još i ugljen, drvo ili briket. Saznajte više u ovom tekstu.

 

4.5 328