Riba, rakovi, glavonošci, školjke, alge

 

Ribu, glavonošce, školjke i rakove prvenstveno dijelimo na slatkovodne i morske životinje.
Ribu, glavonošce, školjke i rakove, a u zadnje vrijeme i alge danas lovimo u otvorenim vodama, ali i uzgajamo u tzv. akvakulturama.
Lov u otvorenim vodama vršimo mrežama, vršama i klasično udicom i parangalom. Zbog sve većeg iskorištavanja, prvenstveno mora, riblji fond se jako smanjio, te se danas sve više ribe, školjaka, rakova i algi dobija iz uzgoja, tzv. akvakultura.
Glavonošce (lignje, hobotnice, sipe) do danas nije moguće uzgojiti umjetno te smo još uvijek ovisni o njihovom ulovu u prirodnim staništima tj. morima i oceanima.
Također se iskorištavaju riblja jajašca (ikra) te razni puževi.

 


Umjetni uzgoj ribe, rakova, školjaka, algi

Kada pričamo o umjetnom uzgoju morske ribe, rakova i školjki govorimo uvijek o morskim akvakulturama. Na taj način uzgajaju se školjke (dagnje, kamenice), riba (brancini, orade, tune). Uzgoj rakova u Hrvatskoj (kozice, hlapovi, jastozi, rakovice) je potpuno nepoznat ili tek u povojima, dok u zemljama kao Kanada, Amerika (Aljaska,Luizijana), zemljama na dalekom istoku, skandinavskim zemljama je jako raširen.
Uzgoj slatkovodne ribe vršimo u umjetnim jezerima, bazenima ili u prirodnim staništima zagrađivanjem tokova (potoka, jezera sa dotokom sviježe vode) kako bi dobili kontrolirano stanište. Slatkovodnu ribu i rakove osim u uzgoju još uvijek lovimo i u prirodi tj. rijekama i jezerima. Posebno bogatstvo ribe u prirodi nalazimo u Hrvatskoj i to u Lici, npr. rijeka Gacka je poznata po pastrvi, istočna Hrvatska sa svojim Kopačkim ritom, te Srbija sa svojim velikim rijekama npr. Dunavom, Tisom.
Umjetni uzgoj ribe možemo s obzirom na broj i vrstu ribe u uzgoju, njihov način prehrane i tehnike uzgoja podijeliti na dvije osnovne vrste; intenzivni i ekstenzivni uzgoj.
Pri ekstenzivnom uzgoju riba živi u prirodnom okruženju i hrani se prirodnom hranom. To znači riba se hrani onim šta nađe, a dodatna prihrana je svedena na minimum. Pri ekstenzivnom uzgoju je udio tehničkih i znastvenih metoda najmanji.
Intenzivni uzgoj podrazumjeva uzgoj u zato posebno građenim objektima, bazenima sa hi-tech klimatizacijom, umjetnim mjesečevim fazama, danjim svijetlom, temperaturom itd. Riba se hrani isključivo umjetno, za tu namjenu posebno proizvedenom hranom.


Ekološki uzgoj ribe, rakova, školjaka, algi

 

Sa u današnje vrijeme posebno izraženom svijesti za ekološki uzgojenu hranu teži se u ekološkom uzgoju ribe sljedećim ciljevima; potpuno odustajanje od tehnike ili supstanci koje mogu nauditi eko sistemu, teži se prirodnom mriještenju, većoj jedinici prostora po uzgojenoj jedinki, hrani uzgojenoj na kontrolirani način. Bolesti se pokušavaju riješiti prirodnom selekcijom, preseljem u druga uzgajališta itd. Upotreba medikamenata je smanjena na minimum, tj. prije nego će se medikament upotrijebiti potrebno je pričekati duplo više vremena nego kod konvecionalnog uzgoja, šta ponekad znaći i manji prinos. Tek u iznimnim slučajevima je upotreba medikamenta dozvoljena (npr. u slučaju da prijeti zaraza).
Ali po meni u ekološkoj proizvodnji leži i najveći paradoks, a to je da ne postoje norme na globalnoj razini kako bi ta ekološka proizvodnja trebala izgledati, tako da smjernice svako tumači kako njemu paše. Postoje dobrovoljni savezi proizvođača koji su se obavezali međusobom koristiti određene norme, ali ništa šta bi nekog zakonski obavezalo.
Ribu, školjke i rakove iz ekološkog uzgoja odlikuje manje masno meso, ali isto tako i manja veličina/težina od onih iz konvencionalnog uzgoja.


Riba, rakovi, školjake, alge i glavonošci u kuhinji

 

Ribu, glavonošce, školjke i rakove možemo konzumirati sviježe, smrznute, dimljne, usoljene, marinirane, te konzervirane.
Ribu, glavonošce, školjke i rakove kuhamo, pećemo, pirjamo i dinstamo. Morske ribe, glavonošce i rakove spremamo obično na vrlo jednostavne načine, bez teških začina. Dok kod slatkovone ribe i rakova posežemo za jačim začinima i dužom pripremom zbog mogučnostoi da riba ili rakovi u sviježem imaju specifičan miris (koji nije zdrastveno škodljiv) koji vuće porijeklo na muljevito stanište i biljnu prehranu (npr. šaran).
Nažalost potrošnja u Hrvatskoj po glavi stanovnika je mizernih 10-tak kg godišnje, šta je još gore to je prosjek jer se u nekim krajevima riba ne jede uopće, osim možda za Božić.
Riba, glavonošci, školjke i rakovi su lako pokvarljiva roba te je vrlo bitno paziti da bude uvijek sviježa.
Svježina se kod ribe najbolje možete utvrditi po očima, moraju biti staklaste nikako opale i mutne, po škrgama koje moraju biti krvavo crvene (što tamnije to je riba starija). Morska riba mora mirisati po moru (svakako prije kupovine pomirišite ribu). Rakovi se smiju prodavati samo živi ili duboko smrznuti. Školjke moraju biti žive, znači ljušture moraju biti zatvorene ili se na kuckanje prstom automatski zatvoriti.
Kod otvorenih školjki obratite pažnju na miris i samo ako stvarno miriši po moru i to svaka posebno, školjka je u redu i može se konzumirati. Moje osobno iskustvo, koje sam potvrdio u razgovorima sa ribarima, je da takve otvorene školjke , ako nemaju loš miris su sasvim u redu za jelo. Zato odlučuje najbolje miris. Naravno to vrijedi za one veće primjerke, budući da kod manjih primjeraka ta metoda nije dovoljno pouzdana.


Riba je zdrava

Riba, rakovi, školjake, alge i glavonošci bogati su bjelančevinama (proteini), vitaminima (vitamin A i D), mineralnim solima (morske su bogate jodom), masnim kiselinama (Omega 3 masna kiselina).
Razina masnoće varira od vrste do vrste, ali ne odlučuje postotak nego sastav masti. Riblja ulja i to posebno od masnijih vrsta (npr. tuna) ribe daju tzv. omega 3 masne kiseline koja spada u vrstu "dobrih" masnoća. To znači da se lako probavljaju i ne ostaju nataložene u tkivu čovijeka. Smanjuju upale, smanjuju grušanje krvi, smanjuju triglycerid u krvi.
Zbog ovog se preporuća konzumacija ribe, rakova, školjaki, algi i glavonožaca dva puta tjedno jer time smanjujete mogučnost srčanog udara, kod osoba koje su ga već doživjele uravnotežuje rad srca.
Kod beba i male djece pomažu u razvoju mozga i stvaranju imuniteta te kod starijih osoba i rekonvalescenta pomažu u ponovnom stvaranju i potonjem održavanju imunog sistema.

 





Prosječna ocjena kategorije: 4.7 - od 328 glasova