Roštilj, gradele

Recepte za ukusna jela sa roštilja možete potražiti pod kuharskim receptima sa slikama.
Ja ću se u daljenjem tekstu posvetit vrstama roštilja.

Prema načinu na koji postižu temperaturu za pečenje roštilje djelimo u tri skupine

Roštilji na plin sa i bez lava kamenja
Roštilji na ugljen, briket ili drva
Električni roštilji

Temperaturu za roštilj možemo osim ugljenom, briketom ili drvetom dobiti i pomoču plina ili struje.

O roštiljima na drva i ugljen bit će rijeći dalje u tekstu.

 

Plinski roštilji

 

Plinski roštilj
Na poćetku da se malo osvrnem na plinske roštilje koji se sve više koriste budući da je na mnogo mjesta zabranjeno ložiti vatru (npr. balkoni u zgradama).

Plinski roštilji su interesantni za one koji zbog otvorenog plamena ne smiju uptrbljavati roštilje na drva, te zbog činjenice da se na plin može samo indirektno roštiljati znaći pečenje ne dolazi (nebi smjelo) u kontakt sa plamenom. Ako mislite upotrebljavati ove roštilje zato da susjedima nebi smetao dim, zaboravite. Dima ima, čak ponekad i više nego kod ostalih vrsta roštilja.
Plinski roštilji sa lava kamenjem: plinski plamenici ugrijavaju lava kamenje (u novije vrijeme tu funkciju uzimaju briketi od posebne keramike) i ta temperatura dalje ugrijava rešetku iznad na kojoj pečemo. Velika mana je činjenica da je lava porozan kamen te da kad se napije masnoće iz pečenja počne jako dimiti. Dobra stvar je da se to kamenje može iskuhati u vodi i deterđentu, osušiti te ponovno koristiti. Nažalost nakon nekog vremena mora se postupak ponoviti. U novije vrijeme se koriste briketi od keramike koji imaju tu prednost da nisu porozni te se u njima ne skuplja masnoća, ali su užasno skupi i nemoguće ih je tako posložiti (zbog oblika) da nebi plamen iz plamenika prolazio između njih. Keramičke brikete je dovoljno nakon svakog roštilja dobro pregoriti u samom roštilju.
Plinski roštilj sa zaštičenim plamenicima: izgledom kao onaj na lavu, samo su ovdije plamenici postavljeni u središte i sa gornje strane su zaštićeni metalnom kapom kako masnoća iz pečenja nebi padala direktno u plamen. Postoje i konstrukcije kod kojih su plamenici postavljeni sa strane, a preko njih su koso postavljene metalne ploče koje štite da masnoća ne pada po njima, nego klizi po njima u sredinu (gdje nema plamena) i skuplja se u posudi ispod roštilja. Po meni isto prilično nezgrapno rješenje, ali je razvoj dima manji nego kod lava kamenja. Obje vrste roštilja se napajaju plinom iz obične boce za kučanstvo. Bitno je kod kupovine obratiti da plinski roštilj ima piezzo paljenje te da ima automatsku zaštitu od izlaska plina kada u roštilju nema plamena.
Gusnata, teflonom presvućena roštilj tava
Da podjelim jedno iskustvo sa vama. Budući da sam živim u velikoj zgradi i ne mogu uvijek roštiljati kako bi htio, koristim jednu gusnatu roštilj tavu sa rebrima na dnu, koju ugrijem do maksimuma na plinskom štednjaku na terasi. U njoj pečem meso svih vrsta (bitno je da nema marinade koju dodajem na kraju (jer bi inače prejako dimilo).
Meso i povrće ispada sočno i ukusno, samo nema mirisa po drvu ili ugljenu.

Dobra roštilj tava nije jeftina, ali se isplati. Bitno je da je gusnata (dobra toplinska vodljivost) i presvučena teflonom (da se pečenje ne ljepi) te da ima rebra na dnu da je pečenje odignuto iz safta kojeg ispušta pri pečenju.

Roštilji na drva, ugljen ili briket

 

Kako se dobije kvalitetni žar za roštilj ili kako uz obalu i na otocima kažu gradele (kako za samu rešetku tako i za samo kučište) opisao sam u posebnom tekstu.
Danas postoji bezbroj oblika i izvedbi roštilja ja sam ih podijelio u 7 skupina.
Klasični metalni ili gusnati

• Kamin (zidani samostojeći)

• Roštilj sa poklopcem (kuglom)

• Viseći roštilj

• Okomiti roštilj

• Smoker
Svaki roštilj ispunajva svrhu ako zadovoljava par kriterija, da se jačina žara može kontrolirati dovodom zraka, najbolje klapnama preko otvora za zrak. Otvaranjem i zatvaranjem tih klapni dajete žaru manje ili više kisika potrebnog za gorenje.

Pristup žaru mora biti olakšan. Znaći način na koji je roštilj konstruiran mora omogućavati u svakom trenutku (posebno kad je vruć, tijekom pečenja) lagani pristup žaru kroz posebna vratašca ili kao u većini slučajeva micanjem rešetke. Rešetka ne smije biti zakvačena nego samo naslonjena na kučište roštilja.
Roštilj mora imati dobar „cug“ znaći odvod dima mora tako funkcionirati da se dim konstatno diže u vis, bez da krene prema vama.

Kod nezidanih roštilja nažalost smo ovisni o vremenu, ako je pritisak dim sjeda, ako puše dim se ne može kontrolirati. Kod takovih roštilja je Murfijevo pravilo da dim, bez obzira gdje stojite ide uvijek vama u oći.
O drvetu i ugljenu za roštilj čitajte ovdije.
 

Klasični metalni roštilj

Metalne roštilje nalazimo u bezbroj izvedbi u gotovo svakom dućanu. Za njega je bitno da je od što debljeg materijala (da bolje čuva temperaturu), da se sastavljen ne klima, po mogučnosti da se kod njegovog sastavljanja koriste vijci (jedino ako ga mislite često transportirati tada birajte neki kojeg će te moći lako rastaviti, budući jednom vijcima sastavljeni roštilj na kome se jednom nešto peklo gotovo je nemoguće ponovno odšarafiti). Obavezno prije prve uporabe roštilj dobro izgoriti, budući da su često premazani jeftinom farbom koja gori. Pogodan za pečenje malih i srednje velikih komada mesa i povrća.

Zidani roštilj

Kod zidanih roštilja obratiti pažnju da se veličinom poklapa sa vašim potrebama, znaći ne gradite preveliko, jer će te za zagrijavanje bespotrebno trošiti drvo ili ugljen ili će roštilj bit pre hladan. To možete malo ublažiti ako rešetku ogradite šamotnim ciglama te vatru ložite samo unutar tog prostora.
Pazite na visinu, vidio sam roštilja gdje se čovijek prosječne visine mora sagibati da bi vidio kako se peče, postavite otvor u visini očiju čovijeka visokog 180cm.
Ne zaboravite ostaviti otvore sa strane gdje će te moći staviti motor za ražanj.
Odlična stvar koju sam vidio i isprobao je cijev koja se proteže uzduž ploče za pečenje, te počinje i završava izvan samog zidanog roštilja. Na cijevi su izbušene sitne rupice koje gledaju prema unutrašnjosti roštilja. Budući da cijev počinje i zavšava izvan roštilja, kroz nju prirodnim putem struji zrak koji se kroz rupice na cijevi upuhuje direktno u roštilj. Znaći pepeo i dim ne idu nikad prema vama, a i žar dobija uvijek sviježeg kisika. Ako cijev na krajevima ima i klapne, možete njima regulirati količinu zraka koju će te upuhivati.
Oblik zidanog roštilja te materijal od kojeg je građen manje je bitan. Bitno je da je samo ložište i prostor unutar zidanog roštilja obložen šamotnom opekom.
Zidani roštilj
roštilj ograđen šamotnim opekama
Važan čimbenik kod zidanih roštilja je svakako kvalitetno izvedeni dimnjak. Dimnjak mora biti barem 1,5-2 m viši nego najviča točka zidanog roštilja, po mogučnosti sa ugrađenim naizmjenično postavljenim stepenicama na njegovoj ljevoj i desnoj unutrašnjoj strani. Te stepenice sa jedne strane usporavaju dim, tako da „cug“ ne bi bio pre jak, ali najvažnija funkcija im je da kada vani jako puše da se dim ne vraća prema dole. Jedna klapna koju iz vana možete otvarati i zatvarati po želji je također poželjna.
Ne zaboravite u sredini na svodu roštilja postaviti jednu kuku na koju će te preko lanca i kolotura dizati poklopac gusnate peke.
Zidani roštilji su prave multifunkcionalne građevine, koriste se, za peku, roštilj i ražanj.

Roštilj sa poklopcem

Roštilj sa poklopcem
Ovo je klasični metalni roštilj koji od izvedbe do izvedbe ima duguljastog ili okruglog oblika, te ima poklopac koji se za vrijeme pečenja može skinuti ili na skupljim izvedbama podići na stranu. Izmišljen je i vrlo popularan u Americi. Kod roštilja sa poklopcem dolazi do izražaja činjenica da je za vrijeme pečenja potrebno dovoditi zrak sa doljnje strane u žar (budući da je sa gornje strane pokriven poklpocemi), ali ravnomjerno i umjereno. Također za ove roštilje se isključivo upotrebljava kvalitetni drveni briket (moguće je zbog bolje potpale staviti 1/3 drvenog ugljena).
Peče se indirektno, znači žar kada se razgori gurne se u ljevu i desnu stranu, a pečenje se stavlja na sredinu rešetke. Ovakovim načinom se osigurava da saft od pečenja ne pada direktno u žar nego u prostor između. To je vrlo važno iz više razloga; budući da je roštilj zatvoren, te da saft koji pada direktno na žar svojim izgaranjem proizvodi puno dima koji nema mogućnost izaći, pa se pečenje dimi u vlastitom dimu. Također kapanje tekućine direktno u žar smanjuje temperaturu žara.
Pogodan za pečenje većih (do 2 kg), cijelih komada mesa ili cijelih pilića ili manjih purana u okomitom položaju. Pile na pivskoj limenci!

  Viseći roštilj

Viseći roštilj
Viseći roštilj se sastoji od rešetke koja visi nad žarom kojeg možemo ložiti u ograđenom prostoru direktno na zemlji ili u pogodnoj posudi na stalku. Rešetku je lako dići, spustiti čime kontrolirate jačinu pečenja. Odlična stvar je da se rešetka može rotirati tako da ispod nje možete u raznim zonama napraviti jači ili slabiji žar, tako da npr. već pečeno dođe iznad slabijeg žara dok se čeka da ga neko konzumira. Vrlo interesantno za veća društva gdje svako sam uzima šta mu odgovara. Zbog svoje veličine teško ga je transportirati.

Pogodan za pečenje malih i srednje velikih komada mesa i povrća i to u velikim količinama odjednom.
Mana mu je da se zbog svoje konstrukcije (velika površina za pećenje i slaba toplinska izoliranoost) teže održava temperatura za pečenje.

Na slici se nalazi manji viseći roštilj promjera 60 cm, viđao sam na zabavama i sajmovima primjerke od 2 metra u promjeru.

  Okomiti roštilj

Okomiti roštilj sa ražnjem
Okomiti roštilj
Okomiti roštilj je jedna vrlo interesantna sprava; spoj roštilja i ražnja. Vatra se loži u okomito postavljenom žičanom ili rešetkastom kavezu, ložištu.
Velika prerednost je da masnoća iz pečenja nikad ne dospije u žar, te budući da žar stoji okomito moguće je peći i ljevo i desno od žara. Specifično je također i to da se meso nalazi zatvoreno u duploj rešetci koju okrećemo za i do žara.
Ovaj roštilj postoji i u plinskoj ili električnoj verziji te je nezamjenjiv kod pečenja kebaba ili gyrosa.
Zavisno o izvedbi okomiti roštilj može služiti za pečenje pojedinačnih komada mesa, ali ako se ispred montira ražanj možemo ispeći i janje ili odojka.
Po meni pravi joker i multi talent među roštiljima. Šta me još više veseli, sa malo znanja se okomiti roštilj može izraditi i u kučnoj radionici.
Jedan manji model okomitog roštilja sa montiranim ražnjom nalazi se na gornjoj slici.

  Smoker

Smoker je jedna izmišljotina iz Amerike (gdje je itekako popularan i postoje natjecanja u spremanju roštilja samo u njemu). Sastoji se iz dva djela, većeg zatvorenog ovalnog djijela sa poklopcem u kojem na rešetki ili više njih bude posloženo meso (kod boljih modela se te rešetke vrte kao vrtuljak u krug) i manjeg dijela sa strane u kojem se loži. Toplina i dim prelaze u veći dio gdje se pečenje u toplom zraku i dimu više sati (i do 10-12). Sve skupa nije bništa drugo nego velika dimnica (pušnica) u kojoj se pečenje dimi vrućim dimom.
Pogodno za velike komade mesa (1-5kg), meso bude mekano kao putar, ali po meni pre intenzivna aroma po dimu.

Roštilj na dva kamena, klasika, vjerojatno najjednostavniji roštilj, a to je rešetka koja se stavi direktno na kamenom ili cigolm ograđen žar. Jednostavan za transport i uvijek pri ruci.

  Električni roštilj

Električni roštilj
Na električne roštilje ne želim uopće trošiti previše rijeći budući da smatram da roštilji na struju nisu uopće sposobni postići temperaturu dovoljnu za kvalitetan roštilj. Naravno ovdje mislim na roštilje za privatnu uporabu, tj. one koje možemo kupiti u svakom dućanu sa električnim aparatima. Da me se ne shvati krivo, ima električnih roštilja koji su itekakao sposobni za dobar roštilj, ali to su oni koje imaju ugostitelji ili možada bolji majstori koji su si ih sami izradili. Nažalost za nas običan puk su oni nedostupni.
Druga komponenta dobrog roštilja je svakako rešetka, pročitajte više o rešetkama za roštilje u ovom tekstu.

 

Jela sa roštilja

FACEBOOK KOMENTARI

4.4 363
Roštilji na drva, struju i plin. Razne vrste roštilja, zidani, viseći okomiti roštilji. - Google