Svijet u kuhinji



Hrana se u svijetu priprema na mnogobrojne na načine. Svako podneblje ima svoju specifičnu, tradicionalnu kuhinju.
Šta se podneblja tiće postoji tendencija u kuhinji tome da se u vručim i suhim podnebljima jede jaće začinjena, ljuća hrana. Ta činjenica je zasnovana na čisto biološkoj funkciji ljudskog organizma, da se pri unosu ljute i začinjene hrane više znoji. Znojenjem se ljudski organizam hladi.
U južnoj americi se koristi dosta voća u kuhinji i ne to samo kao deserti nego i kao sastojci glavnih jela. Ta činjenica je povezana sa time da je južna amerika vrlo polodno tlo sa bogatom vegetacijom i blagom klimom u kojoj uspijeva i nekoliko berbi godišnje.

 

Na dalekom istoku, posebno Kina i Japan je činjenica da mnogobrojno stanovništvo živi na relativno malom prostoru dovela do toga da je životni prosrtor za životinje i biljke vrlo skučen, te se stoga u kuhinji upotrebljava praktički sve šta nije dovoljno brzo da odgmiže ili dovoljno čvrsto da se razbije čekičem.
U dalekom stepama Tibeta ili na krajnjem istoku nekadašnjeg sovijetskog saveza te skandinavskim zemljama je klima čimbenik koji diktitra prehranu. Ovdje dominiraju jela od konzerviranog (smrznutog, soljenog, sušenog) mesa budući da zbog grube klime ne uspijeva mnogo povrća. Kupus, kelj i krumpir, repa, cikla, mrkva te ostalo gomoljasto povrće dominiraju kuhinjom. Također kao i na sjeveru Kanade te na dalekom sjeveru bivšeg sovjetskog saveza jede se dosta divljači, koja zbog slabe naseljenosti nema čovijeka i civilizaciju kao neprijatelja.
Zemlje koje imaju sreću da imaju vlastitu obalu imaju razvijenu kuhinju baziranu na ribi i ostalim plodovima mora, kombiniranu sa mnoštvo povrća koje raste u izobilju zbog blage klime. Ovdje su izuzetak zemlje koje leže na hladnim morima i oceanima, ali samo utoliko da se ne koristi toliko povrća u prehrani. Ribe i rakova ima i u hladnim morima u izobilju.
Priprema hrane u kuhinji ovisi i o kulturološkim i vjerskim uvjerenjima. U indiji je priprema hrane od telećeg i goveđeg mesa tabu, budući da je u hinduizmu (većinskij vjeri u indiji) krava sveta životinja. U cijelom muslimanskom svijetu se ne jede hrana od svinjetine. Također i način pripreme mesne i ostale hrane kod muslimana podlježe specijalnom kodeksu tzv. halalu. U slobodnom prijevodu sa arapskog halal znaći; dozvoljen. Samo hrana pripremljena i uzgojena te životinje koje se kolju po tom kodeksu su za muslimane dozvoljeni u prehrani.
Globalizacija našeg društva, brze veze, naučne metode uzgoja hrane doveli su do spajanja mnogih svjetskih kuhinja u jednu globalnu kuhinju.
Fuzioniranje raznih okusa i načina pripreme hrane čine da prehrana postaje važan kulturološki i poslovni čimbenik.
Jednom azijatu sigurno izgleda jako dojmljivo u nekoj europskoj zemlji kušati tradicionalno azijatsko jelo, pripremljeno na način domaćina zemlje u kojoj boravi, pri tom konmbinirajući domaće namirnice sa onima koje se zbog brzih transportnih veza uvoze iz njegove domovine.
Globalizacija kuhinje se očituje i u velikom migracijama ljudi koji sa sobom nose tradiciionalne kuharske recepte koje potom prilagođavaju podneblju u kojem se naseljavaju.
Dobar primjer su talijani i već spomenuti azijati koju su se iselili u ameriku te su svoje niskokalorične recepte morali prilagoditi ukusu prosječnog amerikanca koji voli masno i puno na tanjuru.
Prosječan njemac gdje god se našao na zemaljskoj kugli nemože bez svoje pive i kobasica. Znaći i u arapskom svijetu gdje je alkohol i svinjetina tabu pronađen je način da se zadovolji gurmanski nepac prosječnog njemačkog iseljenika.




Prosječna ocjena kategorije: 4.5 - od 343 glasova