Srpska kuhinja
Jela srpske kuhinje
Ćevapi, Ćevapčići | Šiš ćevap
Ćevapi su rolice začinjenog mljevenog junećeg ili janjećeg mesa, pečene na roštilju. Jedu se sa lepinjom/somunom, lukom, ajvarom, đuvećom.
Jabuke punjene orasima
Pečene jabuke punjene smjesom oraha i smeđeg šečera. Brzo i jednostavno.
Kajmak
U kačicama usoljena,odstajala korica sa kuhanog i ohlađenog kravljeg mlijeka.
Punjena paprika | Filovana paprika | Filana paprika
Paprika punjena mljevenim mesom kuhana u umaku od rajčice.
Zapečena žuta špic paprika punjena krumpirom
Zapečena žuta špic paprika punjena smjesom ribanog krumpira sa dinstanim lukom. Drapirano vrhnjem i svinjskom masti te zapečeno u pečnici.
Đuveč ili đuveđ
Lagano jelo od dinstanih paprika, tikvica, rajčica patliđana sa rižom.
Karakreristike srpske kuhinje
Srpska kuhinja nastala je kao mješavina grčke, bugarske, turske i mađarske kuhinje. Uticaji na srpsku kuhinju su zaista bili različiti i bogati. Jedno od najpopularnijih jela kod Srba je meso sa roštilja ili ražnja. Ćevapčići nisu izvorni srpski specijalitet, ali su se i te kako udomaćili u srpskoj kuhinji. U Srbiji se pripremaju drugačije u odnosu na one u Bosni ili u Bugarskoj, bez janječeg messa, isključivo od mljevenog junećeg mesa. Također gotov ćevap mora obavezno kad ga se baci sa stola, odskočiti barem do koljena, šta je znak da je smjesa za ćevape bila dobro umješana.
U srpskoj kuhinji se osim crnog papra, crvene ljute i slatke mljevene ili mrvljene paprike, te peršuna ne koristi skoro nikakvo drugo začinsko bilje.
U srpskoj kuhinji se osim crnog papra, crvene ljute i slatke mljevene ili mrvljene paprike, te peršuna ne koristi skoro nikakvo drugo začinsko bilje.
Autohtona srpska jela
Kao autohtona srpska jela smatramo npr. goveđi pršut i kajmak, ajvar te jela kao cicvara, slatko od ruže. Svo bogatstvo srpske kuhinje najbolje se očituje u njezinoj geografskoj raznolikosti.
|
U Vojvodini se jede dosta mesa svinjetine i peradi, te pošto je žitnica, dosta tijesta, kruha i tjestenine.
U Banatu se najbolje oslikavaju međunarodni utjecaji koji su u prošlosti formirali navike u prehrani. Sa jedne strane Banat je bio pod dugim njemačkim utjecajem te se jede dosta krumpira i tjesta, a sa druge strane blizina i utjecaj mađarske uvijetovali su da jela budu zbog korištenja pavlake (vrhnje) slatko-kisela (paprtikaš, fiš paprikaš) te bogata mesom. Šta se kolača tiče, torte su do početka 20st. bile poznate jedino u Banatu. Jedno karakteristično jelo za Bačku je Perket, ljutkasti gulaš sa svinjetinom. Za Šumadiju su karakteristične pite(zeljanica) kao i meso sa ražnja (prase sa ražnja). Zlatibor i Zlatar su poznati po svom sušenom mesu te po jelima od janjetine. Slatkih jela, kao npr. kolača ili torti nije ni bilo. Jedino čime su se sladili stari srbi bile su pečene jabuke u medu, kao i sok od provrelog sušenog voća. |
|
|
Istočna srbija je poznata po salatama od divljeg povrća i trava, posebno (maslačak) okusom sličnog rikoli, te razne pite, divljač i naravno jelima od janjetine. Vranje je mjesto susreta makedonsko - kosovske kuhinje, prevladavaju guste juhe i variva.
Prema granici sa Bugarskom, osječa se i njezin utjecaj na srpsku kuhinju, jela su bogata povrćem, paprika na sto načina (đuveč, paprike punjene krumpirom). Kosovo i Metohija je priča za sebe, tko bi reko da jedan kraj bogat samostanima može dati smjernice kuhinji, svečenstvo živi skromno, od onog šta mu da puk. Sa time su znali napraviti ukusna posna jela, a bogami i malo žešće delicije kao npr. baklave, pinđur(jelo slično ajvaru, samo uz dodatak rajčice), jela od janjetine i ovčetine. Ali ipak jedan grad u Srbiji, pronio je slavu srpske kuhinje i to pripremom jela na roštilju, pogađate Leskovac. Mučkalice, vešalice... |
|