Vrganji

Vrganj (lat. Boletus edulis)

vrganj
Familija vrganja je najrasprostranjemnija vrsta gljiva na našim prostorima. Raste u bukovim, hrastovim i crnogoričnim šumama.
Njegova sezona vrganja je od svibnja do studenog, a posebno u jesenima sa mnogo sunca i oborina.
Od svih vrsta vrganja jestivo je samo 5 vrsta. Značajka svih je da rastu do visine od cca. 20 cm. i da je dijametar njegovih klobuka od 5-30 cm. Također imaju bjelkasto-žućkaste cijevćice ispod klobuka (možemo ih lako odvojiti od njega). Sam klobuk,u zavisnosti gdje vrganj raste, je od svijetle( skoro bjele) do tamne (smeđe, crne) boje, ili sa raznim varijacijama smeđe ili crvene boje.
Meso mu je bijelo i finog nepromjenjivog okusa, kojeg ne gubi ni kada se vrganj rasjeće (ne gubi ni boju na rezu).
Od drugih slićnih, ali ne jestivih ili čak otrovnih gljiva razlikuje se po svojoj prepoznatljivoj debeloj stabljici koja je ispresjecana gustim žilicama i kod staijih primjeraka po već gore spomenutim cjevćicama ispod klobuka .
U kuhinji ga najviše koristimo svježi vrganj i to kao ragu, kratko dinstan ili pržen sa jajima.
Sa zaćinima treba polako, da mu se ne pokvari aroma. Slaže se dobro sa senfom, estragonom, ružmarinom, timijanom, mažuranom.

Vrganje čuvamo tako da friškog narežemo na listiće i osušimo, te spremimo u staklenku ili ga zalijemo sa octom. Sušene vrganje treba ga prije ponovne upotrebe omekšati cca. 30 min u mlakoj vodi. Ako koristimo smrznute, pecite ih ne odmrznute
Također vrganj je uz šampinjon jedna od rjetkih gljiva koju možemo konzumirati i sirovu.
Vrganj se lako zamjeniti sa kraljevkom, crnim vrganjom ili jesenjim vrganjom (medvedara) što nije tragično jer su obje gljive jestive.
 




Prosječna ocjena kategorije: 4.7 - od 866 glasova