Estragon

Podrijetlo estragona

Estragon (lat. Artemisia dracunculus) pripada familiji (Asteraceae). U južnoj europi nalazimo estragon kao divlju biljku. Estragon kojeg friškog ili sušenog nalazimo u trgovinama dolazi iz balkanskih zemalja, kao i Nizozemske. Đumbir je aromatičan, jakog i oštrog okusa (slatko-ljuti), ali izrazito ugodnog mirisa. Spada u najskuplje i najtraženije začine.

Karakteristike estragona

Estragon je višegodišnja biljka koja voli sunčana staništa i naraste 60-150 cm.
Estragon sadrži estragol za kojeg se smatra da je kancerogen, pa se sa upotrebom ovog začina ne treba pretjerivati.

Estragon kao začin u kuhinji

U kuhinji se koriste listovi (sviježi ili sušeni) i madi izdanci ove biljke. Sadržaj eteričnih ulja u biljci najveći je kratko prije njezina cvata, kada se i beru 20-30 cm dugi izdanci.

Friško ubrani estragon je u francuskoj vrlo cjenjeni začin. Sušen je vrlo aromaičan te ga treba još pažjivije dozirati.
Postoji i tzv. Ruski estraon (nikakva posebna sorta , nego samo jedna varjanta estragona) koji prizvodi sjeme i podnosi hladnoću do -10° stupnjeva Celzija.
Francuski estragon, koji je i sinonim za kvalitetan estragon ne daje sjeme, i osjetljiv je na hladnoću.

Estragon se najviše koristi u francuskoj (osnovni sastojak tzv. finog začina) i sredozemnoj kuhinji, sa začinom treba šparno jer je jako dominantan.

Estragon koristimo za aromatiziranje octa i senfa, kao i dodatak pri kiseljenju krastavaca i jelima od tikve (buće).
Također koristimo ga u sosevima (tartar sos), kao i začin za perad, rižu ili kuhanu ribu.

Poznata je i majoneza sa estragonom kao i putar začinjen tim začinom.