Klinčić

Karakteristike klinčića kao začina

Podrijetlo klinčića

  

Podrijeklo klinčić vuće sa Madagaskara, Širi Lanke i Komorskih otoka.

Karakteristike klinčića

Klinčić (karanfilčić) lat. (Cariophyilus aromaticus)
Drvo klinčića je 10-14m visoko usko, zimzeleno drvo cindričnog oblika.
Listovi su mu eliptičnog oblika cca. cm dugački.
Kao začin koristimo cvjetne pupoljke istoimenog drveta. Neotvoreni pupoljci se beru neposredno prije cvata, tj. čim pupovi postanu svijetlo crveni.
Pupoljci su 1, 1,5 cm dugački, četverouglastog oblika i na vrhu su zatvoreni.
Tjekom sušenja poprimaju smeđu boju.

Klinčić kao začin u kuhinji

Klinčić koristimo u prvom redu za aromatiziranje pića(kuhano vino), voćnih jela, konzerviranog voća, kompota te božičnih kolača.
Također stavljamo ga u mesna jela npr. svinjsko pečenje, divljać, te u tamne juhe (gulaš) i neke vrste kobasica.
Cijeli klinčić izvsno paše u crvenom ili kiselom zelju.
U Dalmaciji je klinčić neizostavni dio mesnih saftova(rekli bi točeva) i svakao pašticade.

Ima karakterističan miris i oštar, aromatičan okus te je stoga vrlo dominantan, te ga treba oprezno dozirati.
Slaže se sa ružmarinom, mažuranom, majčinom dušicom, pimentom.

Klinčić u medicini

Klinčić je poznt zbog svojeg antiseptičkog djelovanja kao ljek protv zubobolje(jedan klinčić zagristi sa zubom koji vas boli) ili kao ljek za grloboju.