Origano

Podrijetlo origana

Samo porijetlo origana je nepoznato, znamo samo da je mediteranska biljka rasprostranjena duž cijele južne Europe.

Karakteristike origana

Postioje različite vrste origana koje se uveliko razlikuju po količini i sastavu eteričnih ulja. Najcjenjeniji je grčki origano.
Origano (lat. Origanum vulgare) je zeljasta biljka i srodnik mažurana. Ima uspravnu stabljiku, oko pola metra, koje su obrasle krupnim listovima.
Cvijetovi origana, nalaze se pri vrhu stabljike, koji su međusobno udruženi.Vrijeme cvijetanja je od mjeseca srpnja pa sve do listopada.

Inače cvijet je ugodnog mirisa, ali isto tako jako ljepog i privlačnog izgleda. Origano ima prijatan gorkasti okus.
Listovi origana mogu se brati u svako vrijeme, ali svoju najbolju aromu dostiže tek u doba cvijetanja. Listovi se zatim suše u hladu na propuhu (temp. ne smije biti veča od 35C) da se nebi izgubila vrijedna eterična ulja.

Origano kao začin u kuhinji

Origano koristimo najviše u sušenom obliku.
Origano je jedan od najvažnijih začina u talijanskoj i grčkoj kuhinji, ali šireči se postao je jedan od nezamjenjivih začina u našim domačinstvima u pripremi za pizze i prelive za špagete.

Origano se dodaje se soseve od paradajza (rajčice), tikvice, patliđana, kod jela od krumpira, morskih plodova, te mahunarki, kod pripreme lazanja.
Sviježi origano se koristi za salate. Ali isto tako koristimo ga za mesa na roštilju, perad i divljač.

Medicinsko značenje origana

Origano izvrsno djeluje protiv upala dišnih puteva, glavobolja, prehlade, ali isto tako pospješuje varenje, smiruje želudčane tegobe te pospješuje apetit.