Šampinjon

Karakteristike:
Izgled: Klobuk svilenkasti, mat bjeli do 12 cm u promjeru, što stariji do žuto-smeđi, sa ljuskicama. Lamele ispod klobuka su čokoladno smeđe.
Na početku kupolast, punog mesa, čvrst, poslje mekan. Lagano se odvaja od u stručka koji je do 7 cm dug i 2 cm širok.
Boja: bijela do žuto-smeđa
Meso: bijelo, debelo, prerezano roskasto u profilu, nježno i suho.
Miris slab, okus ugodan.
Stanište: Šume i livade u cijeloj Europi, ali u 90% slučajeva dolazi iz uzgoja.

Sezona: lipanj do listopad , iz uzgoja cijelu godinu.
Oprez vrlo slična: Jestivim (Agaricus arvensis) anis šampinjonom (reduša, lipka, grkalj) i sa vrlo otrovnom zelenom pupavkom (Amanita phalloides) i bijelom pupavkom (Amanita verna).

Pripremati ga možete prženjem na bučinom ulju, nasjeckan siruovi u salati.
Po stadiju branja poznajemo :
Zatvoreni šampinjoni: beru se u prvom stadiju razvoja, slabog okusa ali zato hrskavog mesa jedva se razlikuju od šampinjona sa nerazvijenm klobukom od koji su okusom izraženiji.
Poluotvoreni šampinjoni: su u naprednijem stadiju razvoja i mogu imati otvorene ili zatvorene klobuke.
Otvoreni šampinjoni: najzreliji su među običnim šampinjonima i intenzivnijeg su okusa. Zbog svojih uvelih klobuka i izloženih smeđih listića, mnogima su neprivlačni,
ali zbog svoje zreline aromatski najintenzivniji.

Klobuk i meso bijelog šapinjona su bijeli kao što samo ime kaže, dobro se čuva na hladnom
(u hladnjaku cca. 7 dana, treba paziti samo da nije na vlažnom i po mogučnosti da nisu jedan na drugom).

Smeđi šampinjon je intenzivnija mirisa i okusa, svijetlo smeđeg klobuka, blago smeđkasto, roskastog mesa,
te je opčenito sitniji od bijelog šampinjona.
Njegov rok trajanja je kraći od bijelog šampinjona.