Bučino ulje

Karakteristike bučinog ulja

Bučino ulje se stoljećima koristilo u istočnoj Evropi, Indiji i Americi. Proizvodi se iz sjemenki posebne vrste uljene buče.  Buča ili tikva za proizvodnju bučinog ulja je zvana je zeleno-žuta, a iznutra narančasta. Njene tamno zelene sjemenke nemaju karakterističnu opnu kao sjemenke drugih vrsta buče i zbog toga se još nazivaju i "golice". Osim u proizvodnji ulja, one se u prehrani koriste neprerađene kao bogat izvor omega masnih kiselina, vitamina i minerala.

Bučino ulje je tamno-zelene do crne boje. Ima izrazit, bogat i specifičan okus pomalo nalik orašastom sa blagom notom karamele i miris na koru friškoga kruha.

Proizvodnja bučinog ulja

Bučino ulje se proizvodi pri niskim temperaturama. Iz svježe sjemenke se ne može dobiti ulje. Nakon berbe, sjemenke se operu i osuše te uskladište. U tijeku prerade moraju se na nekoliko minuta lagano prepržiti na temperaturi od 60°C . Iz zdrobljenih toplih sjemenki se prirodnim putem, bez kemijskih dodataka, pod visokim pritiskom dobija ulje (hladno prešanje). U hrvatskoj se najviše bučinog ulja proizvodi u Podravini i slavoniji, u Europi je poznata regija Štajermark u Austriji.

Hranjiva vrijednost bučinog ulja

Dobiveno ulje je naročito bogato vitaminima A, E, C i K. Svježe ulje sadrži više od 60% nezasićenih masnih kiselina. Također sadrži i bjelančevine i druge korisne hranjive tvari.

Bučino ulje u kuhinnji

Najčešće se koristi kao preljev za salata u kombinaciji s octom, jelima od povrća, tjestenine, mesa i kao dodatak kolačima. Neizostavan je pratilac npr. grah salate
Zbog svoje boje, koristi se i za kreiranje zanimljivih vizualnih efekata prilikom ukrašavanja jela.
Bučino ulje se nesmije ugrijavati na više od 120°C.