Divljač

 

 Divljač u ljudskoj prehrani

Pod divljač podrazumijevamo životinje koje koristimo u prehrani, a do njih doalzimo njihovim lovom u divljini. Pod takovu divljač ubrajamo; divlju svinju, jelene, srne, jarebice, fazane, divlje patke, liske, tetrijebove, divlje koze, muflone, divlje zečeve, kuniće pa čak i unekim krajevima i medvijede.
U današnje vrijeme čovijek je za vlastitu prehranu počeo sa uzgojem nekih divljih vrsta u nekom "poludivljem" okruženju. Pri tome mislim npr. na to da se divljač ostavlja u svojim prirodnim staništima, ali se njen rasplod i razmnožavanje kontolira i potiče suvremenim metodama. Također samim dodatnim hranjenjem i eliminiranjem prirodnih neprijatelja se umjetno povečava broj divljači koji se potom lovi i prerađuje u ljudsku hranu.
Postoji i stvarni ekstenzivni uzgoj pri kojem se na farmama uzgajaju potomci životinja ulovljenih u divljini. Tu je posebno poznat uzgoj fazana, srna, jelena, divljih zečeva.

Meso divljači, posebno one do koje se dolazi lovom u slobodnoj prirodi, je prilično žilavo tj. mišičavo, budući da životinje da bi došle do hrane moraju se puno kretati. Takvo meso ima i svoj karkteristični, teški miris i okus kojeg se možemo riješiti samo mariniranjem te kuhanjem u više voda. Meso takvih u divljini ulovljenih životinja se iz već pomenutih razloga priprema najčešće pirjanjem i kuhanjem. Poznat je lovački gulaš.
Meso životinja uzgojenih na farmama sadrži više masnoće, budući da životinje moraju uložiti malo ili ništa energije da bi došle do hrane. Takvo meso možemo pripremati na uobičajene načine.
Također se u prakticira i križanje domačih i divljih životinja, kojima se križanim životinjama daju najbolje karakteristike obaju životinja. Ovdje je najpoznatiji primjer križanac između domaće i divlje svinje.

 





Prosječna ocjena kategorije: 4.6 - od 334 glasova