Komorač

 

komorač
komorač list
komorač list

 

Podrijetlo komorača


Komorač potječe iz Sredozemlja i najviše joj odgovara topla, ali ne prevruća klima. Uzgaja se u Grčkoj, Turskoj, Italiji, južnoj Francuskoj i u sjevernoafričkim zemljama.
Kod nas raste po kamenjarima Hrvatskoga primorja, Dalmacije i otoka.

Karakteristike komorača


Komorač je otporna samonikla divlja ili uzgojena dvogodišnja biljka s odebljalim podzemnim djelom (sličnim luku), iz kojeg u prvoj godini nad zemljom izrastu listovi, a u drugoj godini do 2 metra visoka stabljika s listovima i cvjetovima.
Stabljika komorača je okrugla, plavo-zelene boje i u pri vrhu razgranata, listovi se sastoje od mnoštva sitnih listića. U svakom plodu ima stotinjak sjemenki bogatih eteričnim uljima. Sjemenke komorača su male, aromatične, plosnate i ovalne, sa žutim žlijebom. Plod je duguljast, rebrast i malo spljošten, jakog mirisa i slatkastog okusa koji podsječa na anis.
Komorač je bogat vitaminom C i kalijem.
Od pravog (vrtnog) komorača postoje tri vrste koje se međusobom razlikuju po upotrebi i kemijskom sastavu.
Lukovičasti ili začinski komorač ( lat. Foeniculum vulgare azoricum)
Slatki komorač (lat. Foeniculum vulgare dulce)
Gorki ili divlji komorač (lat. Foeniculum vulgare)
Ostali nazivi: Koromač, morac, slatki kopar.

Komorač u kuhinji


U kuhinji se upotrebljava korijen komorača za juhe i u temeljcima od povrća, list se koristi u jelima sa dimljenom ribom, školjkama, u juhama i salatama.
Harmonizira jako dobro sa maslinovim uljem.
Sjemenke se koriste kod pripreme kruha, slanih kolača i mesnih jela.
U Makedoniji i Grčkoj proizvode se i rakije od komorača, u Dalmaciji se dodaje u travaricu.

Komorač u medicini


Kao ljek koristi se sjeme i list (eterična ulja i čaj protiv probavnih tegoba i prehlada, smiruje organizam) komorača.

 





Prosječna ocjena kategorije: 4.8 - od 316 glasova