Komorač
Podrijetlo komoračaKomorač potječe iz Sredozemlja i najviše joj odgovara topla, ali ne prevruća klima. Uzgaja se u Grčkoj, Turskoj, Italiji, južnoj Francuskoj i u sjevernoafričkim zemljama. Kod nas raste po kamenjarima Hrvatskoga primorja, Dalmacije i otoka. |
|
Karakteristike komoračaKomorač je otporna samonikla divlja ili uzgojena dvogodišnja biljka s odebljalim podzemnim djelom (sličnim luku), iz kojeg u prvoj godini nad zemljom izrastu listovi, a u drugoj godini do 2 metra visoka stabljika s listovima i cvjetovima. Stabljika komorača je okrugla, plavo-zelene boje i u pri vrhu razgranata, listovi se sastoje od mnoštva sitnih listića. U svakom plodu ima stotinjak sjemenki bogatih eteričnim uljima. Sjemenke komorača su male, aromatične, plosnate i ovalne, sa žutim žlijebom. Plod je duguljast, rebrast i malo spljošten, jakog mirisa i slatkastog okusa koji podsječa na anis. Komorač je bogat vitaminom C i kalijem. Od pravog (vrtnog) komorača postoje tri vrste koje se međusobom razlikuju po upotrebi i kemijskom sastavu. Lukovičasti ili začinski komorač ( lat. Foeniculum vulgare azoricum) Slatki komorač (lat. Foeniculum vulgare dulce) Gorki ili divlji komorač (lat. Foeniculum vulgare) Ostali nazivi: Koromač, morac, slatki kopar. |
|
Komorač u kuhinjiU kuhinji se upotrebljava korijen komorača za juhe i u temeljcima od povrća, list se koristi u jelima sa dimljenom ribom, školjkama, u juhama i salatama. Harmonizira jako dobro sa maslinovim uljem. Sjemenke se koriste kod pripreme kruha, slanih kolača i mesnih jela. U Makedoniji i Grčkoj proizvode se i rakije od komorača, u Dalmaciji se dodaje u travaricu. |
|
Komorač u mediciniKao ljek koristi se sjeme i list (eterična ulja i čaj protiv probavnih tegoba i prehlada, smiruje organizam) komorača. |