Anis

Karakteristike anisa kao začina

Podrijetlo anisa

Anis zvan još aniš ili slatki januš. Ova biljka potječe iz Egipta. Zvijezdasti anis (Illicium verum) dolazi iz Kine

Opčenito o anisu

Anis je jednogodišnja biljka koja dostiže visinu od 1.50 metar. Ugodnog je i sviježeg mirisa, ali isto takog i okusa. Miris mu je hlapiv zbog toga se ne preporučuje čuvati ga u velikim količinama, pogotovo ne mljeven.
Anis je bogat eteričnim uljima i bijelančevinama.
Anis na zraku i svijetlu brzo se kvari i postaje otrovan, zbog toga ga je potrebno čuvati na tamnom i hladnom mjestu.

  

Zvjezdasti anis ima slićan okus kao i anis, ali izgleda potpuno drugaćije(kao zvjezda)i nije uopće u rodu sa pravim anisom.

Anis kao začin

Anis se kao začin upotrebljava za kolače, kruh, salate, umake, razna variva, likere, za začinjavanje ribe i svih vrsta mesa, za juhe.

Svijež anis (list) upotrebljava se za salate, krem sirevima, jelima od povrća.

Anis u narodnoj medicini

Anis se još u prošlosti koristioprotiv ugriza otrovnih životinja, nadutosti i proljeva, uklanja loš zadah iz usta, poboljšava varenje, ublažava kašalj.
Dim zapaljenog anisa ublažava glavobolju, a smrvljen i pojmešan sa ružinim uljem upotrebljava se kao kapi za uho, ali isto tako postoje vjerovanje da se pranje u vodi iskohuanog anisa podaruje vječnu mladost i snagu.