Anis

Podrijetlo anisa

Anis (lat. Pimpinella anisum) zvan još aniš ili slatki januš. Ova biljka potječe iz Egipta. Zvijezdasti anis (lat. Illicium verum) dolazi iz Kine.

Zvjezdasti anis ima slićan okus kao i anis, ali izgleda potpuno drugaćije (kao zvjezda)i nije uopće u rodu sa pravim anisom.

Opčenito o anisu

Anis je jednogodišnja biljka koja dostiže visinu od 1.50 metar. Ugodnog je i sviježeg mirisa, ali isto takog i okusa. Miris mu je hlapiv zbog toga se ne preporučuje čuvati ga u velikim količinama, pogotovo ne mljeven.
Anis je bogat eteričnim uljima i bijelančevinama.
Anis na zraku i svijetlu brzo se kvari i postaje otrovan, zbog toga ga je potrebno čuvati na tamnom i hladnom mjestu.

Anis kao začin

Anis se kao začin upotrebljava za kolače, kruh, salate, umake, razna variva, likere, za začinjavanje ribe i svih vrsta mesa, za juhe.
Svijež anis (list) upotrebljava se za salate, krem sirevima, jelima od povrća

Anis u narodnoj medicini

Anis se još u prošlosti koristioprotiv ugriza otrovnih životinja, nadutosti i proljeva, uklanja loš zadah iz usta, poboljšava varenje, ublažava kašalj.
Dim zapaljenog anisa ublažava glavobolju, a smrvljen i pojmešan sa ružinim uljem upotrebljava se kao kapi za uho, ali isto tako postoje vjerovanje da se pranje u vodi iskohuanog anisa podaruje vječnu mladost i snagu.