Hren

 

hren

 

Karakteristike hrena


Hren je samonikla biljka, visine 1,5m,velikih duguljastih listova, cvate bijelim cvijetovima. Korijen je vretenast, grube ljuske te boje od crnkaste do smeđe-žute. Meso korijena hrena je bijele boje. Botanički gledano hren spada u istu skupinu biljaka kao i peršun.

 


Hren ili kren u kuhinji


Kod kupnje sviježeg hrena obratite pažnju da je korijen čvrst, neoštećen i da je naboran. Svakako izbjegavajte zelenkaste korijene, te one koji klijaju.
Umjesto sviježe naribanog, možete koristiti onog hren iz tube ili iz staklenke.
Prije pripreme, korijen hrena gulite ga što tanje, tako da mu odstranvši samo koru. Prije nego što ga naribate, držite kren 24 sata u hladnoj vodi kako bi se osvježio.
Sviježi korijen hrena se najčešće riba, ili sjecka u el.sjeckalici. U svježem stanju korijen hrena sadrži tvar ljuta okusa - glikozid sinigrin - koji je svojstvenom aromom vrlo tražen dodatak uz šunku, kuhane kobasice ili kuhano meso, osobito govedinu.
Naribani korijen hrena, oštra mirisa i okusa, osnova je mnogih umaka (npr.hren na bijelo) na bazi slatkog vrhnja, majoneze ili senfa, začin mesnim i ribljim jelima te salatama.
Malo sitno ribane jabuke pomiješane s naribanim hrenom ublažuje njegovu oštru aromu i miris.
Koristi se i kao dodatak nekim vrstama senfa i kečapa.
Kako biste sačuvali krena, čuvajte ga u dobro zatvorenoj posudi u hladnjaku (oko 4 - 6 mjeseci). Možete ga bez problema i smrznuti.
Po zimi se najbolje čuva tako da se korijen hrena stavi u kutiji i pokrije sa pijeskom.

Hren u medicini


Hren ili torman ima antiseptičko i antibakterijalno djelovanje. Pojačava imunitet.

 





Prosječna ocjena kategorije: 4.9 - od 311 glasova