Lovor

lovor

Podrijetlo i karakteristike lovora


Lovor porijetlom dolazi iz Mala Azija, odakle se proširio po cijelom Sredozemlju. U srednjem vijeku lovor se smatrao svetim drvetom boga Apolona. Lovorov list se koristi kao ljek, ali isto tako i kao začin. U nas lovor uspjeva u cjeloj Dalmaciji kao zimzeleno drvo, živica ili grm.
Lovor (lat. Laurus nobilis) je zimzelena biljka (drvo) koja raste do 8 metara visine. Ugodnog je mirisa. Lorber se bere kada su mu listovi potpuno razvijeni i kožasti, jer mladi listovi pocrne pri sušenju. Suše se na zraku i u sjeni.

Plodovi lovora su male crne bobice, beru se kada su potpuno zrele. Iz sviježih bobica dobiva se lovorovo ulje - zelena zrnata maziva masa aromatičnog mirisa.

Lovor kao začin


Lovorov list se kao začin u kuhinji nekada više koristio nego danas. Okus lovorova lista se intenzivira njegovim sušenjem. Lorber dodajemo pečenjima, jelima od kiselog kupusa (sarma, Sekeli gulaš, restano zelje ), ribljim marinadama, kod kuhanja hobotnice ili sipe, raznim umacima, kiselim krastavcima, paprikama, cikli, ali isto tako kao dodatak kod spravljanja jela od divljači, teletine.

Lovor u medicini

Ulje od lovora se koristi za masaže, omekšava podkožne čireve i čvoruge, povoljno djeluje kod kožnih osipa, kod nategnutih mišića, kod bolova u mišićima, uganuća zglobova te reumatizma.
Lovor ima antiseptičko djelovanje, jača apetit, poboljšava probavu, također je dobar kao sredstvo za iskašljavanje. Koristi se u liječenju bronhitisa, prehlade i reumatizma.
[Op. a] Grana lovora ne smije faliti ni u jednoj kuhinji, naime tamo gdje visi lovor ne dolaze muhe i mušice. [/Op. a]


Ostali začini

 


TAG: lovor • kiseli kupus • kiselo zelje • začin • riba • peka • dalmatinska kuhinja • pečenje
Prosječna ocjena recepta: 4.7 - od 2874 glasova