Lovor

Podrijetlo lovora

Lovor porijetlom dolazi iz Mala Azija, odakle se proširio po cijelom Sredozemlju. U davnini sttarog vijeka lovor se smatrao svetim drvetom boga Apolona. Lovorov list se koristi kao ljek, ali isto tako i kao začin. U nas lovor uspjeva u cjeloj dalmaciji kao zimzeleno drvo, živica ili grm.

Lovor kao začinska biljka

Lovor (lat. Laurus nobilis) je zimzelena biljka (drvo) koja raste do 8 metara svoje visine. Ugodnog je mirisa. Lovor se bere kada su mu listovi potpuno razvijeni i kožasti jer mladi listovi pocrne pri sušenju. Suše se na zraku i u sjeni.

Plodovi lovora su male crne bobice, beru se kada su potpuno zrele. Iz sviježih bobica dobiva se ulje - zelena zrnata maziva masa aromatičnog mirisa.

Lovor kao začin

Lovorov list kao začin davno prije se više koristio u našim domačinstvima nego danas. Dodaje se pečenjima, jelima od kiselog kupusa (sarma, Szegedinski gulaš, restano zelje ), ribljim marinadama, kod kuhanja hobotnice ili sipe, raznim umacima, kiselim krastavcima, paprikama, cikli, ali isto tako kao dodatak kod spravljanja jela od divljači, teletine.

Miris lovora pristaje svim jelima. Lovor se ne dodaje jelima zbog ugodnog mirisa već i radi poboljšavanja probave.

Lovor u medicini

Prikladno je za masaže, omekšava podkožne čireve i čvoruge, ljekovito je isto tako kod raznih kožnih osipa, kod nategnutih mišića, kod bolova u mišićima, uganuća zglobova te reumatizma.
Lovor ima antiseptičko djelovanje, jača apetit,sprečava varenje u crijevima, poboljšava probavu, također je dobar kao sredstvo za iskašljavanje. Koristi se u liječenju bronhitisa, prehlade i reumatizma.