Pinjol

Pinjol

Podrijetlo i karakteristike pinjola


Pinjoli su se sakupljali u Sjevernoj Americi još prije 10 000 godina, dok ih u mediteranskom području upotrebljavaju 2 000 godina.
Pinjoli su jestive sjemenke iz češera Mediteranskog, Koreanskog, te sjevernoameričkog Pinon bora. Sjemenke rastu zaštičene u šišarki, teško se dolazi do njih zbog čega su relativno skupe.
Berba se obavlja ručno, a češeri se suše na suncu, kako bi se njihove ljuske otvorile. Sjemenke s ljuskom odstranjuju se ručno ili mehanički kako bi se došlo do sjemenke pinjola.
Bor, pinija raste od 6-12 metara u vis, potrebno mu je 15-ak godina da počne da razvija veću količinu češera.
Pinjoli od svih orašastih plodova sadrže najviše bjelančevina, čak 31%. Pinjol je izuzetan izvor proteina, izvrsnog je okusa koji podsječa na bademe, mada puno intenzivnije arome.
Zelena ljuska je bogata vitaminima, a kremasto bijelo meso pinjola ima lagani mliječni okus i bogato je antioksidantima.
Pinjoli su sjemenke s najprobavljivijim oblikom esencijalnih uljnih kiselina, bogate su i aminokiselinama koje jačaju imunitet.
Pinjol sadrži veliku količinu masti zbog čega vrlo brzo užegnu.
Glavni proizvođači pinjola su: Turska, Italija, Španjolska, Portugal.

Pinjol kao začin u kuhinji


U starom se Rimu od smrvljenih pinjola, badema i octa pripremala neka vrsta senfa.
Pinjoli su idealan dodatak za različite salate i kao neizostavni dodatak za poznati hladni umak Pesto Genovese.
Dodaje se tjestenini. Upotrebljavaju se kao začin u kobasicama, kolačima. Dodaju se još kuhanom povrću i riži, ali i kao dodatak kod pripreme omleta, riba i mesnih jela, osobito divljači.
U Egiptu pinjoli se mješaju sa špinatom, dok na Srednjem istoku poznat je umak tarator u kojem se prepečeni pinjoli kombiniraju s kruhom, češnjakom, mlijekom i maslinovim uljem kako bi se dobila kremasta smjesa.
Pinjoli se mogu jesti sirovi ili lagano prepečeni, slani ili neslani kao i kikiriki.
Očišćeni pinjoli kupuju se najčešće na tržnicama ili u trgovinama zdrave hrane.
Veliku pažnju moramo obratiti načinu čuvanja pinjola, jer vrlo lako užegnu te ih je zbog toga potrebno čuvati u hladnjaku.

Pinjol u medicini

Pinjoli se zbog velikog sadržaja masti (uglavnom nezasićene) korisne u prevenciji krvožilnih bolesti i snižavanju LDL kolestreola.
Još iz antičkih vremena poznata su njihova afrodizijačka svojstva. Zapise o tome nalazimo u rimskoj knjizi o zdravlju Tacuinum Sanitatis in Medicina te u arapskoj knjizi "Mirisni vrt".


Ostali začini

 


TAG: pinjol • začin • mediteranska kuhinja • pesto • svinjetina • senf
Prosječna ocjena recepta: 4.8 - od 2939 glasova