Kapare

Podrijetlo i svojstva kapare

Ime kapare dolazi od francuske riječi câpre koja opet nastala od grčke kápparis.
To su u salamuri odležali neotvoreni pupoljci biljke kapare (lat. Capparis spinosa), poznate još i kao trnoviti grm kapare iz familije Capparaceae koji raste u južnoj Europi kao i u zemljama oko sredozemnog mora. Osim neotvorenih pupoljaka, u kuhinji se koriste i plodovi (bobice) kapare.
Kapare su poznate još iz antičkih vremena kao začin , ali i kao ljekovita biljka i afrodizijak.
Biljka kapara uspjeva podjednako u suhim područjima kao i u niskim područjima zu more.
Iz bjelo-ljubičastih cvijetova koji se otvaraju samo nakratko između jutra i podneva rastu bobioce veličine graška, kapare.
Još zatvoreni izdanci kapara se beru ručno u rano prolječe i kao takvi su neukusni.
Da bi razvili svoju pikantnu aromu koju zahvaljuju Caprinskoj kiselini i senf-uljnom-glycosid-u, kapari se ostave jedan dan da odleže i zatim se u stave u salamuru iz grube morske soli sa uljem ili octom.
Kapari moraju biti zatvoreni, maslinasto zelene do plavičasto zelene i što sitnije. Sitnije kapare su ukusnije od velikih, ali zbog ručnog načina branja i mnogostruko skuplje.
Najbolje kapare dolaze iz južne Francuske, tamo ih prema veličini nazivaju: „Nonpareilles“ (sitne), „Surfines“, „Fines“, „Mifines“, „Capucines“, „Capotes“ i„Communes“ (velike).
Također i Liparski otoci (kod Sicilije) su poznati po dobrim kaparama, posebno mjesto Salina gdje se u lipnju održava “Fešta kapara".